VODIČ U POTEŠKOĆAMA: Kako osobne nesavršenosti upotrijebiti za duhovni rast? (II.)

Govor na gori poziva nas na teška i bolna odricanja, ali nas poziva i na ljubav koja je jača od grijeha i koja se naslađuje samo djelima ljubavi. Stoga, grijeh predstavlja i jedinstvenu prigodu za zahvalnost i ljubav koju osjećamo kada shvatimo da smo spašeni, izbavljeni i oslobođeni. Pokajanje nas čini sposobnima za više razumijevanja, za praštanje i pomaganje drugima. Ono nas također uči kako prihvaćati grijehe drugih ljudi i kako biti spreman pomagati im da te grijehe svladaju. Ni jedan grijeh nije tako tako velik da ne može biti pomoć na putu spasenja sve dok se kajemo zbog njega, dok se borimo protiv njega i dok ga koristimo za raspirivanje vatre pokajanja (npr. sveti Pavao i sveti Augustin).

Napast nas poziva da učinimo nešto pogrješno ili da učinimo nešto dobro, ali u okolnostima u kojima je to zabranjeno. Da bi bila stvarna, napast se mora obratiti nečemu u nama, mora nas namamiti. Ima mnogo stvari kojima se napast obraća: usredotočenost na sebe, djetinjasta potreba za užitkom ili zadovoljenjem potreba te slabosti koje spadaju u sedam glavnih grijeha.

Prva stvar koju treba čovjek učiniti kada ga okruže napasti jest prepoznati te napasti kao ono što one jesu – poziv na činjenje zla. Zatim, boriti se protiv napasti mudro oslanjajući se na darove Duha Svetoga. Korisna je odluka da se ostane miran i prihvati činjenica da će odupiranje napasti uvijek biti neugodno. Evo i nekoliko sugestija koje mogu biti korisne u borbi protiv napasti: udaljiti se od situacije koja uključuje napast, opustiti se jer napast prati snažna tjeskoba, provoditi vrijeme u molitvi, odmaknuti se i procijeniti cijelu situaciju te potražiti stručnu pomoć.

Cilj – odskočna daska za svladavanje grijeha i napasti jest integriranje svih aspekata osobnosti. Njezini dobri motivi i vanjsko ponašanje u međusobnu su skladu s cjelokupnim prikazivanjem njezine vlastite osobnosti. Integrirani kršćanin koji nastoji živjeti po evanđelju radi na tome da postane onaj blaženi o kojemu Gospodin govori u blaženstvima. On ne samo da mora nastojati biti potpuno uravnotežen i dosljedan, već mora i oblikovati svoj život prema proturječnim vrijednostima kojima je naš Gospodin poučavao svoje učenike i koje su na koncu izazvale njegovo odbacivanje i razapinjanje na križ.

Cjelovit je kršćanin u ovome svijetu ugrožena i ranjiva osoba. Stoga, nije čudno što njegov život zahtijeva promišljanje, molitvu i stalnu pomoć Duha Svetoga. Otvorenost za Krista i gorljiva želja da ga se slijedi i potpuno prihvati bitni su preduvjeti za cjelovit kršćanski život. Sveti Pavao, taj veliki psiholog i teolog, u poslanici Kološanima (Kol 3, 12-17) vrlo dobro govori o snazi Kristove milosti koja integrira, spaja u cjelinu. On postavlja grijeh i napast kao i osobnu snagu i milost u njihovu pravu perspektivu s obzirom na vječno spasenje što je naš krajnji cilj. Taj se cilj već sada ostvaruje u nama ako sve više živimo životom milosti.

Nastavlja se...

S. Katy