Čežnje glas

Čežnja neprestano zove te

piše dobro znane stihove...

I dalje osjećam te

u šumu valova,

u mirisu cvijeta,

u igri kose i vjetra...

Nisi stranac za mene,

dođi, oživimo uspomene.

Odvedi me tamo gdje smo se

prvi put poljubili i na vječnu

ljubav zakleli...

Tamo gdje smo zagrljeni

osmijehe dijelili,

od svakodnevice se liječili...

Možda se stari plamen upali,

znam da oboje bismo to htjeli,

ono što smo imali

lako se ne zaboravlja,

pronađimo snagu u

tim krhotinama...

Potpis, M.