Osobni razvoj

Kako osobni razvoj može uopće biti zanemaren u ovom razdoblju u kojem je više vrsta knjiga samopomoći i samoprozvanih gurua: na psihološkom, duhovnom i filozofskom području, negoli vrsta cipela. Najvažnije je da se svaki od njih (bilo autor, tzv. guru, bilo "škola"/pravac/smjer) predstavlja kao novitet, a u stvari je pomodno sročeni mix starih znanja na eklektičan način, tako da mu se zatire izvor. Kako govoriti o ljubavi, osobnom razvoju i svim inim imenicama koje su na neki način potračene zlouporabom kozmopolitkse, površne mašinerije u svrhu prodaje?

Kako uopće prepoznati pripada li naslov ovome, ili onomu: pravom istinskom, drevnom nastojanju onih koji se late pera kako bi se otputili na put razotkrivanja principa čovjekove naravi umom? Voljom. Isitinska želja za osobnim napredovanjem bježi od svake vrste samozavaravanja na tome putu jer je odjevena u potrebu za istinom. Istina, pak, nije nešto jeftino. Istina o sebi, među najvrijednijim je težnjama uopće. Nosce te ipsum!, pisalo je proročištu u Delfima, a i danas stoji na vratima riznice svakog čovjeka: njegove nutrine - "Svaki čovjek je proročište" (Fabrice Hadjadj u knjizi Raj na vratima).

Uzimanje knjige u ruke označen je činom vjere. Na početku čitanja osjećamo neizvjesnost kakvu osjećamo odlaskom na neki put. Da bismo nekoj knjizi poklonili vrijeme, i sebe (a nadam se da se dovoljno cijenimo da bismo bili svjesni kako svaki sadržaj koji nas ne obogaćuje, nas potraćuje) moramo imati dovoljnu razinu povjerenja prema naslovu, autoru, djelu. Čitanje nas nikada ne ostavlja nepromijenjenim. Vrijedni su svi biseri mudrosti koji se u nama bistre posredstvom čitanja. Knjiga donosi priliku, ali tek u dijalogu s njom, daje nam se da vidimo nešto novo, vrijedno i mudro. Daje se, a na nama je da prepoznamo, uberemo i pohranimo u riznicu, Čak i loše štivo ne mora imati loš utjecaj na nas, jer nismo "tabula rasa". Njegujmo živi dijalog s čitanim kako nam niti jedno zrnce mudrosti ne bi promaklo. Kroz poneko se štivo probijamo i rudarski: odmičući sve naslage (viškove), kako bismo došli do one rudače koju tražimo. U čitanje se ulazi srcem, uvijek u potrazi za nečim. Spoznaja može biti teret, stoga je halapljivo čitanje poput brzog srkanja vruće juhe. Spoznaja koja je obgrljena dobrotom donosi mogući napredak.

Čitanje ne može biti instant. Tu pobjeđuje čitatelj svakog autora koji želi "prodati" staro za novo. Da je samousavršavanje kroz "samopomoćnu" literaturu efikasno, naslovi se ne bi gomilali.

Ili je čitanje, baš kao i pisanje, upravo kao osobni razvoj, nikad dovršeni proces...?

Kako god, uživajte u novoj kolumni Osobni razvoj, u kojoj se, nakon ovakve kritike onih koji žele nuditi dobro hranu za čitače, ipak usudimo staviti svoju ponudu. Bit će to spoj nekoliko pravaca razmišljanja: psihologije, filozofije i duhovnosti (misli kršćanske prominencije). Zapamtite, mi smo tu da ponudimo, a vi da kušate. Bit ćemo zadovoljni ako se u dijalogu s nama, pokrenu dijalozi u vama. Ne prodajemo Istinu, već želimo ići njenim tragom. Zagonetka u koju gledamo je čovjek, sa svom svojom društvenom i intimnom zbiljom. Dajemo si šansu u traženju što ljepšeg načina pričanja o čovjeku, a vi nam poklonite malo pažnje!

Anna Lice