Tko je tu „normalan“?
- Razuzdanica Uredništvo
- May 4, 2020
- 2 min read
U večernjoj smo šetnji, neobavezno kružimo kroz grad. Kraj nas prolaze razni ljudi – visoki, niski, mršavi, debeli, različitih rasa i religija, različitih stavova i svjetonazora. Različitost.
Uočimo jednu ženu koja ima vrlo neobičnu, ekstravagantnu, odjevnu kombinaciju. To nije nešto što nam je privlačno, odmaknemo glavu s izrazom lica koji lagano prelazi u izraz gađenja – to nije nešto za nas i mislimo si „Taj stil baš i nije normalan.“ No, idemo dalje i zapadne nam za oko jedan mladi par koji sviraju gitaru uz cestu. „Zar je to normalan način zarađivanja?“, upitamo se.
Ako se malo preispitamo i ako smo zaista iskreni sami sa sobom, možemo zaključiti da u mnogo situacija donosimo brze zaključke, bez previše razmišljanja. Dovoljno je tek nekoliko pogleda, nekoliko prvih dojmova kako bismo donijeli relativno cjelovitu sliku osobe. Ako primijetimo da netko izgledom, riječima ili ponašanjem odudara od norme, vjerojatno s njime nešto nije uredu.
Što je zapravo normalno? Na prvi pogled vidimo da je korijen riječi normalno, zapravo norma, norma prema kojoj donosimo sudove o drugima.
No, zanimljivo je da svaki od nas ima drugačije norme kojima mjeri. Tako je nekima normalno da žena nema posao, već da vodi kućanske poslove, dok drugima nije. Nekima je normalno da homoseksualni parovi usvajaju djecu, dok drugima nije.
Što je vama normalno? Koja je vaša norma kojom mjerite?
Ako je nešto općenito prihvaćeno u svijetu, čini li velika frekvencija pojavnosti, tu pojavu normalnom? Ako je svijet prava norma, s promjenama u svijetu se mijenjaju i norme?
Da li mjerimo normalnost prema sebi? „Ako se netko ne ponaša (ne vjeruje/nema stavove/mišljenja) kao ja, to onda nije uredu?“
Čini se da je pojam normalnosti puno kompleksniji nego se na prvi pogled čini.
Biblija prilično jasno govori o normama koje bi trebalo slijediti, što je crno, što je bijelo, što je grijeh a što nije. No, vrlo je važno naglasiti kako je jasno naglašeno „Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe“. Također, za tebe i za mene Isus je išao na križ kako bi mogli imati vječni život. Taj neizmjerni izraz beskrajne ljubavi je ono što bi trebali imati na umu i ono što bi trebalo imati u fokus ispred normi.
Bog nas prihvaća i ljubi takve kakve jesmo, sa svim vrlinama i manama. Ljubi nas kada smo jako pobožni, ljubi nas kada padnemo u grijeh.
Prihvaća nas kao osobe takvi kakvi jesmo, no to ne znači da odobrava sve postupke koje radimo već nas nježno opominje i vodi kroz naše uspone i padove.
Matej 7:2: „Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti.“
Kakvu mjerom mjerimo druge? Da li bi nam se sviđalo da drugi istom mjerom mjere nas?
Barbara Miletić, psihologinja
Posjetite Facebook stranicu „Kršćansko savjetovanje“!
Comments