Uloga mašte u ljubavi

Maštom se dotiču vrhunci koji su nemogući za dodirnuti u stvarnosti. Zato je mašta važno i riskantno područje unutarnjeg života…

Što s maštom?

Kako tretirati fantazije, područje želja, pa i čitave filmove koje odvrtimo u glavi? Zašto je uopće potrebno osvrtati se na to?

Unutarnji svijet vrvi slikama, simbolima i imaginarijima. U tim oblicima su na jedan cjelovit, i veoma jedinstven način pohranjene nade, strepnje, čežnje i milozvuci duše. No, oni se mogu zamutiti onime vanjskim. Odnosno, ono naše može biti zamućeno vanjskim slikama koje smo vidjeli, i koje su potom na neki način utisnute u nas. Tako je i sa zvucima, pa i s riječima (na primjer pjesama). Sve to pripada nesvjesnim sadržajima, koji su podjednako važni kao i oni svjesni, da bi osoba uopće zdravo funkcionirala.

Zašto upotrijebljavamo riječ zamućenje? Današnja pop-kultura uvelike je oblikovana upravo različitim imaginarijima. Neki od poznatih filozofa, poput Jeana Baudrillarda tvrde da je velik dio kulturne sheme izgrađen kao paralelna realnost. Tako se, zbog različitih predodžbi izvana, koje do nas stižu putem medija svake vrste (reklama, filmova, spotova….) miješa naše unutarnje predodžbeno oko (ono što vidimo u sebi kao dio svojeg svijeta) s tim vanjskim sadržajem. Kako je riječ o nesvjesnom, onda je pregrada između mene i vanjskog prilično nevidljiva. Zbog toga je potrebno ponekad učiniti odmak od onoga što vidimo, čitamo, pratimo.

Na primjer, može li moj osobni stil odjevanja oblikovati neka glumica iz serije koju pratim? Naravno, da može imati utjecaj. No, veći problem kada me nekritički film, spot, serija oblikuje u mojim poimanjima svijeta. Dakle, i onog ljubavnog.

Poprilično je potresan film Don John koji opisuje mušku opterećenost pornografijom i njenim utjecajima na ljubavni odnos, isto kao što je potresno uočiti tegobnost ženskog idealizma; očekivanja koja izrastaju iz idealnog – iz mašte.

U mašti se mogu uzgajati ideje koje nemaju dodira sa stvarnošću i koje se kose s osobom koja je pokraj nas, ako smo u vezi.

Isto tako, mašta nas može koštati i onda kada ta osoba nije pokraj nas. Onda o njoj možemo tek snivati. Sklizak je teren uranjanja u vlastiti svijet. Uvijek je opterećen mislima koje mogu narušiti doživljaj stvarnosti. Poznato je da zamišljanje spolnog odnosa može uništiti uživanje u samom činu. Isto tako vrijedi i za svaki drugi aspekt ljubavnog odnosa.

Biti zaljubljen u osobu iz mašte znači biti zaljubljen u sebe. Obično se mašta posluži onim činjeničnim, a dograđivanje učini samu osobu većom nego što ona je. Ona je velika iz isključivo jednog razloga; zaprema veliki dio unutarnjeg svijeta. Tako nakićena osobinama koje ustvari ne posjeduje, više odražava naše primarne želje, koje graniče s prvim neispunjenostima i ljubavlju koju nismo stekli od blizih nam ljudi (uglavnom roditelja). Stručnim terminom, ta se pojava nadograđivanja drugoga onime što on nije naziva projekcija. Iako, projektivno nije stvarno u pogledu te osobe, ono čini šum u našem spoznanju realiteta, i tako onemogućava pravo određivanje prema toj osobi, odnosu i realitetu.

Kako očistiti šum od projekcija?

Realnost je takva da se u onome što je nesvjesno ne možemo svjesno postaviti, tako da se buđenje od snivanja na javi, uglavnom odvija treskom i bolnim udarcem nas i realnosti. To je ujedno i put dozrijevanja. Put shvaćanja i dohvaćanja gdje se pravo značenje nekog odnosa krije. Ne u mojoj mašti, već u samome životu.

Sviđanje je put do projekcije. Zato svako sviđanje prolazi test. Tako se ustvari pokazuje je li to sviđanje usidreno u mene (tada je u biti barem djelom narcistično i prouzrokovat će projekciju) ili je usidreno u samoga čovjeka koji nam se sviđa. U životu, te su dimenzije isprepletene. Tako da je dobro biti budan po pitanju sviđanja.

Samorazvoj kao lijek

Lijek koji je uvijek primijenjiv za rušenje snova koji nemaju svoj temelj, je samorazvoj. Razvoj svojih talenata, ostvarivanje ciljeva, trud oko dobrih djela (konkretnih odnosa i ljudi) na primaran način krči šumu mašte u kojoj možemo ostati zarobljeni.

Mašta je duhovno područje. I ona stoga dragocjeno područje. No, ona je potrebna strogog nadgledanja, jer je duhovno područje ujedno i ono u kojem se čovjek bez vodstva Duha Svetoga ne može snaći. Molitva je svjetiljka kojom možemo posvjetliti začaranu šumu mašte i tako ju ujedno odčarati. To je prijeko potrebno za svakog tko želi živjeti što svjesniji život i zapravo iz svoje mašte crpiti inspiraciju, motivaciju i pogled na svijet.

Mašta je put u spomenuto surealno u ljubavi, put u poeziju i u samo središte srca. No, ona je zato i put kojim treba postupno ići, da nam se život ne bi sveo na maštanje na javi, da bismo mogli biti bliže drugom – a ne da nas do realne ljubavi prema drugomu dijeli čitav kontinent (u)mišljenih očekivanja. Put do realizacije ljubavi je put otriježnjenja od vlastitih derealizacija; iskrivljenih percepcija.

Maštu treba kontorlirati kao konja za trku, u kojoj ja imam uzde.

Anna Lice